Svrha supervizije
Supervizija primarno služi razvoju pojedinaca i organizacija. Ona unapređuje ponašanje ljudi u njihovim profesionalnim ulogama u određenom institucionalnom kontekstu uzimajući interaktivno u obzir osobni, organizacijski, društveni i politički aspekt.
Supervizija nudi:
- pojašnjavanje provođenja profesionalnih zadaća, funkcija i uloga
• razumijevanje složenih profesionalnih pitanja i sustava u kojima se odvija profesionalni rad
• podršku u reflektiranju i procesu odlučivanja u vezi aktualnih profesionalnih pitanja
• podršku u izazovnim i zahtjevnim profesionalnim situacijama i sukobima
• podršku i usmjeravanje procesa promjene
• kreativna rješenja za nove profesionalne izazove
• otkrivanje i proširivanje osobnih resursa
• prevenciju nasilja na radnom mjestu i sagorijevanja na poslu.
Ovakav pristup supervizijskom radu vodi kontinuiranom razvoju profesionalaca, pri čemu se integriraju osobni i profesionalni razvoj kao dvije nužne i međusobno povezane pretpostavke zrelog i kompetentnoga stručnog djelovanja. Krajnji cilj je pružanje kvalitetnih usluga korisnicima.
Vrste supervizije
Superviziju možemo razlikovati prema raznim kriterijima no osnovni su: S kim se radi; s početnikom, sa stručnjakom, s rukovodećom osobom, s timom ili organizacijom? U kojem kontekstu, individualno ili grupno? Koji je dominantni tip rada: podrška u usvajanju profesionalnih vještina i znanja; refleksija na vlastiti rad; osobni razvoj u profesionalnom kontekstu i nošenje s profesionalnim izazovima; komunikacija i odnosi unutar tima/organizacije i/ili s klijentima.
Oblici supervizije koji u fokus stavljaju administrativno-organizacijsku funkciju, supervizantima će omogućiti da znaju što se treba učiniti, tko će što činiti, kako će se nešto učiniti, koji je cilj određene radnje, tko je komu odgovoran, koji su zakonski okviri, koji su rokovi, koje su posljedice i sl. Sama struktura rada i jasne uloge već same po sebi umanjuju mogućnost stvaranja frustracija koje nastaju kada dio tima ne radi svoj posao ili ne zna što mu je posao.
Oblici supervizije koji u fokus stavljaju samog pomagača pobrinut će se za to da se pomagača pita kako je, što mu treba da bi se osjećao bolje, potaknut će ga da se sam osvrne na to kako radi i/ili da od kolega dobije povratnu informaciju o sebi te da zajednički uče i dolaze do novih ideja i zaključaka. Ovakav tip supervizije spriječit će da se profesionalci osjećaju usamljeno i da misle kako se njihov rad ne cijeni.
Oblici supervizije koji u fokus stavljaju korisnika, pružit će profesionalcima alate da što kompetentnije obave svoje zadatke. Manje će se razgovarati o tome kako se profesionalac osjeća, a više što on može učiniti da bi pomogao korisniku.
Tekst prilagođen iz: Sunčana Kusturin, Metodički ogledi, Vol. 14 No. 1, 2007
Područje rada u superviziji
Problemi koji mogu biti u fokusu supervizije su raznovrsni, ali vezani uz obavljanje profesionalne uloge. Problem supervizije nisu privatni problemi supervizanata.
Područje rada s korisnicama: npr. Teškoće u komunikaciji s korisnicima (kada korisnik povisi ton, tumači upute stručnjaka kao napad, prezentiranje mišljenja pred većom grupom korisnika, zastupanje vlastitog mišljenja i dr.);
Područje profesionalnih kompetencija: npr. ograničeni dijapazon metoda i tehnika u radu (kako smiriti korisnika bez prijetnji i podizanja glasa, vještine vođenja individualnog razgovora, motiviranje roditelja za suradnju i dr.);
Područje vlastitih emocija, stavova, vrijednosti: npr. osjećaj bespomoćnosti (da se ništa ne može promijeniti, da su problemi presloženi, da se nema smisla više ni truditi, da nedostaje potpora kolega, prevelika količina posla i nemogućnost odvajanja vremena za sebe i sl.);profesionalni stres (česta bolovanja,glavobolje, gubitak strpljenja, ljutnja, nekontrolirane reakcije, povučenost, povećana konzumacija alkohola, cigareta, kave i dr.);
Područje radnih uvjeta i karakteristika radnog mjesta: npr.neadekvatni radni uvjeti (nedefinirano radno vrijeme; česta poslovna putovanja; dostupnost šefu 24h; prostorija za rad je bučna; nedostatak vremena za pauzui sl.); karakteristike radnog zadataka (nerealni rokovi,velik broj korisnika, malen broj raspoloživih resursa za pomoć, korisnici koji su agresivni prema profesionalcu, slučajevi s kojima se radi bliski su osobnom iskustvu, problemi korisnika za koje profesionalac nije dodatno educiran i dr.);
Područje međuljudskih odnosa: npr. nezadovoljavajući odnosi s kolegama (česta optuživanja, svađe, podmetanja, ogovaranja, nedijeljenje informacija, osporavanje kompetencije pred korisnicima i sl.); nedostatak podrške (nepostojanje nijedne osobe s kojom se može otvoreno razgovarati, nedostatak razumijevanja, nedostatak vremena za razgovore s kolegama, izostanak pohvale i nagrade) i dr. Način na koji će se problem obrađivati bit će različit u odnosu prema modelu koji se primjenjuje, u odnosu prema supervizoru i supervizantu te u skladu s dogovorom koji je napravljen na početku rada supervizijske grupe.
Tekst prilagođen iz: Sunčana Kusturin, Metodički ogledi, Vol. 14 No. 1, 2007
Kome je namijenjena
Supervizija psihosocijalnog rada
Sama srž pojma supervizije zajednička je svima. Ona se odnosi na pružanje pomoći profesionalcima da se kvalitetnije nose s izazovima svog posla. Ako polazimo od toga, tada svaki oblik supervizije daje svoj doprinos kvalitetnoj realizaciji radnih zadataka. Namijenjena je svim profesionalcima koji rade s drugim ljudima i/ili ih vode, te timovima koji zahtijevaju suradnju.
Povijesno gledano supervizija se razvila u području socijalne skrbi, psihoterapije i zdravstva, a brzo se proširila se i na obrazovanje. Tako da ju se danas koristi kao dobru praksu u tim sektorima ali i u poslovnom svijetu.
Najbliži pojam superviziji u tom smislu je Coaching. I predstavlja oblika rada s profesionalcima koji se u Europi stavlja uz superviziju i dijele dosta zajedničkog no ta područja imaju i neke temeljne razlike. Usporedba coachinga i supervizije te vrste i namjene specifičnih oblika coachinga kao i supervizije lijepo je objašnjena u članku COACHING, A FIELD FOR PROFESSIONAL SUPERVISORS? Louis van Kessel-a koji preporučamo kao kvalitetnu informaciju. Može ga se naći ovdje.
Termin supervizije u ekonomskom smislu obuhvaća prvenstveno kontrolu i nadzor te osiguranje kvalitete kroz mehanizam provjeravanja i nesmije ga se miješati uz podržavajući i razvojni koncept koji je ovdje zastupljen.